Kristova je Crkva vrlo rano počela slaviti zajedništvo ljubavi muškarca i žene u posebnom sakramentalnom slavlju. U svjetlu vjere «kršćani su bračnu ljubav shvatili kao simbol Božje ljubavi prema svome narodu s kojim je Bog sklopio Savez prijateljstva i ljubavi. Kršćani su jednako tako, i još više, shvaćali ljubav između muža i žene kao znak neopozive ljubavi i vjernosti Isusa Krista prema Crkvi, svojoj «Zaručnici».

Ovu povezanost Božje ljubavi i «bračnog saveza u kome se muškarac i žena uzajamno darivaju i prihvaćaju», potrebno je istaknuti posebno danas kada dostojanstvo braka ne zrači svugdje onim sjajem kojim ga je obdario Stvoritelj.

Stoga «Crkva pridaje veliku važnost Isusovoj nazočnosti na svadbi u Kani. U tome prepoznaje potvrdu da je ženidba nešto dobro i navještaj da će ženidbeni savez odsada biti djelotvornim znakom Kristove nazočnosti».  Svojom prisutnošću Isus  poručuje da je uvijek spreman ustajalu vodu dotrajale bračne ljubavi prevoriti u vino obnovljene nade i života. Osim toga Isusova nazočnost u Kani je simbol njegove nazočnosti u svakom «sakramentalnom ženidbenom savezu»  i njegovo jamstvo da će biti uz supružnike do kraja života. 

 

Što su zaručnici trebaju učiniti prije vjenčanja?

1. Prijaviti se voditelju Misije najmanje dva mjeseca dana prije vjenčanja.

2.Pribaviti dokumente: Krsni i slobodni list iz župe krštenja ukoliko nisu kršteni u našoj Misiji. Dokumenti ne smiju biti stariji od šest mjeseci.

3.Zaručnici koji namjeravaju sklopiti crkvenu ženidbu dužni su odslušati višesatna predavanja (zaručnički tečaj).

Dodatak:

Kum ili svjedok na vjenčanju?

Mladenci sami – zaručnica i zaručnik – uspostavljaju ženidbu, a vjenčani kum i drugi prisutni na vjenčanju su zapravo – svjedoci da je do toga čina i došlo. Uobičajeno na vjenčanju mladenci uzimaju dva svjedoka. Vjenčani kum tj. svjedok na vjenčanju može biti i vjernik pravoslavac i evangelik, kao i bilo koji drugi čovjek po odabiru onih koji sklapaju sakrament ženidbe, pa i nekršteni (dakle, bez sakramenata). Svjedoci – vjenčani kumovi – imaju ulogu da pred crkvenom zajednicom mogu potvrditi kako je obavljeno sklapanje određene ženidbe, pa moraju imati samo one kvalitete koje se i inače traže za bilo kojega svjedoka i svjedočenje. To znači da je dovoljno da su napunili 14 godina (što traži kan. 1550 u prvom paragrafu), da su sposobni vidjeti i čuti – zapravo zapaziti – što se pred njima događa, i da su u stanju shvatiti kako se radi o sklapanju ženidbe između određenog muškarca i određene žene.